A woman can never have too many shoes .)

Istina? Bar polovica žena diljem svijeta ima fetiš na neki odjevni predmet. Pegla kartice, diže kredite, grca u dugovima, danima ne jede, sve samo ne bi li si priuštila onaj par najljepših cipelica na svijetu, koji je vidjela jučer i koji cijene jednako kao i njen rad u protekla tri mjeseca. I tako svaki tjedan.
Iako ima sobu punu cipela, čizmica, sandali, ti vražji dizajneri uvijek osmisle neki novi model koji je baš savršen za nju. A ako je nešto stvoreno za tebe, onda to mora biti tvoje, zar ne?!

Ne spadam u tu skupinu, i nikada ne bih odvojila prevelike iznose za neki odjevni predmet, tko god ga potpisao. Neki osobni principi, pretpostavljam.
No definitvno spadam u grupu ljubiteljica raznih cipelica sa visokom petom. Iako ih ne nosim često, jer nisu preudobne za cjelonoćno plesanje ili prešetavanje, volim vidjeti lijepe štikle. U svom ormariću.
Neopisiv je taj osjećaj senzualnosti, moći, koji pružaju dobre štikle. Koja žena ne želi neki odjevni predmet koji joj stoji kao saliven i plijeni pozornost svih prisutnih?
Ne, nisam opsjednuta štiklama, haljinama... Ali divan je osjećaj kada se konačno predmet vašeg maštanja nađe ondje gdje bi i trebao biti, u vašem vlasništvu.

Ženama shopping liječi sve rane. Barem kratkotrajno, a bolje je išta nego ništa. Ipak, u svemu treba biti umjeren.
Dati zadnju lipu za cipele, iako ih u ormaru imaš već nekoliko desetaka (tisuća), iako te žuljaju na sve strane, iako znaš da ćeš ih obući možda deset puta u životu... Ne. Neka granica ipak mora postojati.

Ali ako bolje razmislim, kako im to uskratiti kad se žene na prvi pogled zaljubljuju samo u cipele.